TREASURE OF THE MOMENT

preklinjem te, ostani vjecno dijete
nemirno, cisto ko cvijet
i neka cuvarica bdilica stara
bdije kraj tvoje cednosti svete

i neka ti ona otkriva neznan svijet
pricajuc ti bajke koje carobno zvuce
dok budna uz mekog vretena svog zuj
duge kkonce na preslice suce

i sluskinja radeci sto radi svaki dan
neka bdije uz vas u kasnome muku
i umornoj od posla kad je svlada san
tiho neka posao joj isklizi iz ruku

tada cu iznenada toga nijemog sata
pojaviti se usred tvoga stana
nenajavljen i ne odavsi svoj zov

kao da nisam na kucna uso vrata
nego necujno s visine na tvoj krov
i dok ti jos bunovno podrhtava pogled sneni
kakva si da si, bosa rascesljana
vini se k meni...

Tibul

Ma sta da kazem... Zena je mrak... Evo nekih meni najboljih pjesama

Danas sam luda
Sutra cu opet znati sve sto treba
bicu slatka, bicu njezna
sutra cu opet voljeti sve ljude
dacu opet sve za druge

Ne govori nista vise, ne, ne pricaj mi
sve te price
ne znam sto bih, ne znam gdje sam
opasna sam(vec sam bijesna!)

Ne proganjaj me vise, ne znam sto bih dala
ne proganjaj me vise, daj, pusti me da spavam
daj, pusti me da sanjam!...

Danas sam luda, ne znam sto hocu
Danas sam luda, zelim samocu!...

Razdiru me neke cudne stvari, pun je mjesec, zbrka u glavi
a sutra cu opet biti ona stara, malo tuzna ali snazna
bit cu opet ja uz tebe, voljeti cu opet sebe
bit cu tvoja, bit ce bolje
samo pusti da me prodje

Gdje Dunav ljubi nebo
Prica i san pod jastucima
Vino i dim u poljupcima
I miris ljesnjaka
Nebo plave boje indiga
I ti i ja
Cini mi se da
Da sam sve to sanjala

Pokazi mi gdje Dunav ljubi nebo
O zasto smo sada toliko daleko
Probudi me, ja mrzim ove noci
Pozeli me i sa andjelima dodji

Umotaj me i sakri me od svega
Zadrzi sjecanja
Zastiti me i opet nesto slazi

i meni najdraza:

Magla
Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad.
Ti si s druge strane rijeke,
Polako vec se mirim s tim.

Magla svuda, magla oko nas,
Iz daljine jedva cujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.

Tvoje usne od papira, ne osjecam ih vec.
Tvoje ruke izmicu k'o ispred dana noc.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il' grubu rijec
Ipak sutim, gusim srce,
Mora se naprijed, dalje poc.

Tvojih rijeci ne sjecam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja jos su samo dio sna.
Sve sto oboje smo htjeli odavno vec je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje trazim ja

Stand by me
Abandoned of everyone
Nothing else matters now
Just our friendship
And the gift you gave to me

lagano se mrak spušta na moje oči
još jednom ću se natjerati da uzdahnem
sa dahom uzdišem i posljednje zrake sunca
mjesečina se dovlači za njima

san me opija

i ne sluteći već sam njegov rob
uhvaćen u trenutku nepažnje

tako sam umoran

već osjećam kako se moje mirno more mreška
uskoro ću da potonem
prvi put sam

osjećam se tako krhko
kao mali ptić koji prvi put napušta gnijezdo...

moje gnijezdo je napustilo mene...

Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
I neke stvarcice od herendi porcelana
I jedan pulover u kom si bila
Ostala je ploca "Best Of Ry Cooder"
I fina mala plava kutijica za puder
I ja sam te ostao zeljan dok me bude
Moja mila...
(vječni BALAŠEVIĆ)

Sa ukusom sna
k’o slika iz ogledala
ti odlazis sa mojim baladama
i sudbinom na usnama

Pokazi mi gdje
i sto cu sa daljinama
sto tope se sa jutrom u venama
bez tvoga oka boje sna

Jer poslije tebe dan nije dan
i ne poznam samog’ sebe
ali znam nisam sam
dok sam tu u tvom’ snu

Nasmjesi se bar
i dovraga s daljinama
ja ne mogu bez tebe u grudima
bez tvoga oka boje sna

Pokazi mi, pokazi mi
gdje i sto cu sa daljinama
sto tope se sa jutrom u venama
bez tvoga oka boje sna

Daljine nisu ništa... Mi smo još uvijek zajedno... U snovima...

Orahovica... u srcu... Ljudi... VOLIM VAS!!!

Plače mi se... Mutnim pogledom obuhvatam sobu i stežem remenje torbe još čvršće. Izlazim. Tiho zatvaram vrata, kao „doći ću opet“. Tople riječi i zagrljaji mi ništa ne znače. Tražim kroz maglu u očima. Stoji. Tiho naslonjena na ogradu stepenica. Plače. Bez glasa...

„Molimo vas da iznesete torbe iz soba. Uskoro polazimo.“ Tu za tren nestaje. I ja tada puštam onu mušku... Najtežu.

Silazimo prema autobusu. Sjeda na pločnik, još uvijek u suzama. Steže kačket s natpisom „TUZLA“. Kačket je vlažan...

Vrijeme je za polazak. Ustajemo i krećemo prema autobusu u koji bez daha unosim torbu i opet izlazim. Stoji tu. Nepomična osim suza. Prilazim i grlim je. Osjećam njene suze kako kvase moje rame i mrljaju flomasterom ispisanu poruku na majici. Osjećam kako se toplina širi mojim tijelom i po prvi put mi stopala i prsti nisu hladni... Dižem joj glavu i naslanjam čelo na njeno. Pogledom šapućem „Volim te. Nikada te neću napustiti. Ovo nije kraj. Ne smije biti.“ Njen pogled prolazi kroz mene i vraća me u dane kada sam spoznao šta je to sreća. Dane u kojima sam zaista bio sretan što živim. Bježi. Idi od mene... Držim joj uku sve dok nam se jagodice prstiju nisu razdvojile.

Po drugi put danas ulazim u autobus. Gledam kroz prozor i plačem. Ona još stoji i gleda u prazno. Autobus polazi. Idem natrag za Tuzlu, bez ikakvih misli. Moje misli ostaju u Osijeku. Naslonjene na njen obraz kao poljubac čekajući da se vratim. Smjestile su se na njeno rame ispod slapa crne kose, baš kao njene suze na moje rame... Čekaju.

U punom autobusu osjećam se tako sam. Moja Tuzla je ospred mene, ali je moj život iza mene. Ovaj novi, spašeni.

Srećo, uskoro se vidimo ponovo. Samo još malo. Strpi se. Jer ovo nije kraj. Ne može biti. NE SMIJE!

bili smo jednom najbolji
o nama su price pricali
i sad kad se sjetis
htjela bi vrijeme vratiti...

ali ne ide to tako... vrijeme se ne moze vratiti... mi mozemo ostati... onakvi kakvi jesmo....
DARIVATELJI, sve vec znate :D
SABINA, hvala ti...

volim vas ljudi...

Ne nisam ti rekao sve
jednostavno nisam
imao snage za to, ooo
ne nisam ti rekao da
da je nekad ovo mirno
more bilo nemirno

Al neke se noci naprosto dogode
neke te oci do smrti pogode

Ne nisam ti priznao da
da sam ponekad i sam
pozelio da odem na dvor
ali sam ostao ona ista osoba
kakava sam zelio da budem
kad budem izlazio

Al neka se vrata pretesko otvore
neke se rijeci jos teze izgovore

Otkrit cu ti tajnu,koju sam skrivo
danima sto sja u pjesku zivom
otkrit cu ti tajnu sta se klanja
kad se covjek umori
Otkrit cu ti tajnu,koju sam skrivo
godinama sto su ostale
u pjesku zivom
otkrit cu ti tajnu sta se klanja
kad se ljudi umore od bjezanja

Ne nisam ti priznao nju
taj pust led ledeni pojas pod opsadom
ni to da se ljudi sumnjom zaraze
o Boze jednako lako kao i prehladom

Fantastična pjesma... možete je poslušati na www.skoro.hr
Kad te sreća ne čuje
zalud uzdah tužnih grudi
jednom imao sam sve
uzeli mi tuđi ljudi

Nema više spomena
na daleke svete dane
opet su bez imena
ti što pjesme naše brane

Daleko je kuća moja
dalek mi je put do nje
već su prošle godine
pa me zovu uspomene

Daleko je ljubav moja
dalek mi je put do nje
jutro nikad ne svane
da je srce ne spomene

Neko gore vidi sve
niti kunem, niti sudim
moje ukrali su sne
pa se tužna srca budim

rijecima je tesko... mozda pogled... dodir... nesto... sta?
bar mogu da kazem da znam kako ti je... nedavno se i meni desilo slicno...
ako mogu nesto da ucinim... znas gdje sam...
Rijeci jesu moje igracke...cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim, ali postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reci..
nesto od tog je prijateljstvo...koje traje...i traje...i trajace...
uvijek...
ljubim te...
 

jah... nije me bilo dva mjeseca i onda se opet vratim sa nekom depresivom... nema veze... necu puno o depri... obecavam!
elem, 7 dana mjeseca juna sam bio najsretnija osoba na svijetu. 7 dana nisam znao za tugu... i onda... desi se sto se desilo.
imam samo jednu konkretnu stvar za rec: nema toga sto me vise moze rastuziti. nema vise boli, nema vise tuge. ima samo praznina. dok je neko ne popuni. ko? time will tell...

nisu potrebne rijeci...
sve se vec zna.
samo jedno: hvala

ponekad samo poželim da se napijem
i da pobjegnem od svega
i da se niceg vise ne sjecam
ni nje ni mene, nikog

i da nikad nisam ni postojao
i da sve sto se desava je samo san
i da cu se nekad probuditi
i to ponekad pozelim

i pozelim da svi ti divni ljudi oko mene
ispare i da ostane sam
da vristim i lagano da
nestanem

M, volim te

pa evo konacno sam smogao hrabrosti da nesto stavim na blog :D barem sto se mene tice, vis ene vidim svrhu ni u njemu... malo mi fale neki ljudi koje jako dugo nisam vidio... cathy jvni se malo... helem, bio sam skoro na jednom odlicnom seminaru gdje sam se fakat super proveo.... pa sam prepun utisaka.... idem uskoro na kongres SDP-a pa et... bas sam busy busy al et... zasad pozdrav veliki MOSTARKAMA i janu... naravno i robijasima Damiru i Goranu, kao i nasoj dragoj AMELICI...
da ne buncam bezze, to je samo oveview proteklih par dana, pa se vracam svom klasivnom depri-stilu... ako se Nesto ne promijeni, ali...

mozak mi, kako  smo krenuli ode daleko.
od sad ce mi trebat viza i do zdravog razuma...
mozda i nece...
eto ponovo sam tu.
nista nema novo sem toga da mi vise ni do ceg nije stalo i nek svijet ide svojim tokom, ja cu svojim.
elem, idem na neki seminar u vitez uskoro.
u subotu mi je u tz bio zlatko lagumdzija i zbog njega sam dobio nadimak "mali zlatko"... hheee... cojk je bas puko
sta ces..
lubim

Every night in my dreams
I see you, I feel you
That is how I know you go on

Far across the distance
And spaces between us
You have come to show you go on

GO ON bas tako... St. Valentines...Ko li ga izmisli...    nadam se da medju vama koji ovo citate ima sretnih i sretno zaljubljenih... a meni ostaje samo da believe that the heart does go on... ili mozda ne ide??? nemam pojma vise...

samo zelim da kazem jedno ogromono HVALA onima koji su tu uz mene... prvenstveno JELENI i ZORANI, a onda i svima ostalima... necu ih imenovat jer nema potrebe... oni znaju ko su....

We'll stay forever this way
You are safe in my heart
And my heart will go on and on

prolazim tako donjim dijelom Grada
osjecam poznati miris sumpora u nosu
smrdi na pokvarena jaja

nekako tiho iznenada shvatam
da si mi blizu
da nema vise straha i patnje
ni ludila oko mene

i dok grcim lice u smradu Grada
molim da taj tren potraje
toliko puta smo prosli ovuda
kako cemo sada sami, jedno bez drugoga

dok si bila tu mirisalo je na ruze
otisla si i ostao je samo stari sumporasti
smrad pokvarenih jaja

ma ja... opet ono moje staro - depresiva....
ne znam stvarno sta se desava u zadnje vrijeme ali mi je nekako tesko i nedostaju mi neki ljudi koji su ustvari uvijek tu...
nesto mi se chudno desava...

izgledala je malo chudno u kaputu zutom
krojenom bez veze
jah... ona nije nosila zuti nego crni kaput i izradilame ko najveceg levata a meni bilo drago...
tja... kad se i ja previse otvaram ljudima... a znam da to ne valja...
odsad okrecemo mnovi list. samo nekima cu biti tu, onima koji su zasluzili. a ostali kako im bude.
malo cu i ja da budem gad!

ma moro sam da napisem post o Njoj! shefica moja i dusa od covjeka. ne sto je moja sefica al et (hihih:) Ella je zauzeta pa ne nalijecite. osim sto je predivan kolega, jos bolji je prijatelj i ja jednostavno nemam rijeci da joj se zahvalim za sve ono sto je ucinila za mene. jednostavno: uvije ces imati posebno mjesto u listi osoba koje mi nesto znace u zivotu. HVALA TI!!!!!